Danas je Hrvatska potpuno okupirana zemlja s antifašistima, u gotovo svim ljudima, u svakom životu i u svačijoj sobi.
Mislim, da je krajnji trenutak za okupljanje hrvatske demokršćanske inicijative. Zašto su intelektualci kršćanske provenijencije, iz svih institucija hrvatskog društva, iz svih hrvatskih stranaka: studenti, književnici, teolozi, svi znanstvenici itd. , ne bi okupili u jednom višednevnom simpoziju na kojem bi raspravili: kakvu Hrvatsku trebamo, kakvu Hrvatsku hoćemo i pokušati joj profilirati demokršćansko lice.
Treba ponuditi domaćoj javnosti svojevrsnu deklaraciju, jasnu političku i kulturološku alternativu za hrvatsku budućnost, njezinu projekciju, nasuprot Socijaldemokraciji s komunističkim naličjem. Sada imamo postkomunističku kaotičnost umjesto tranzicije. Hrvati imaju veliki katolički i intelektualni potencijal, ali on, jednostavno, nije do sada objedinjen i organiziran. Ako se to ne učini u ovim trenucima, kada Hrvatska od nas traži odgovore, onda će to biti veliki povijesni grijeh propusta svih hrvatskih snaga u ovoj zemlji.
I dalje držim da je HDZ najsnažnija organizacija, koja baštini hrvatsku državu. Ono što je neoprostivo HDZ-eu, jest činjenica, što je promovirao mentalitet poltronstva, da je na ključnim mjestima postavljao najnesposobnije i najneodgovornije i da je sam doveo naciju do mučne dvojbe: ili SDP s nekoliko posljednjih mediokriteta na svojim čelnim pozicijama, ili stranka koja je stvorila, od samog starta branila hrvatsku državu, ali se nikad nije riješila nesposobnih političara u svojim redovima, koji su hrvatski san isprostituirali do perverzije, a onda Hrvatsku ostavio na milost i nemilost komunističkim demagozima da je oni spašavaju. To je povijesna ironija hrvatskog naroda. Kako politika nije od ljudi, nego između ljudi, nije se postavilo pitanje političarima: da li su sposobni živjeti u modernim izazovima suvremenog svijeta, u ravnopravnoj konkurencuji vrijednosti. Zacijelo, stanje mira, vladavine kriterija za mnoge je postalo, iznova, nepodnošljivo stanje.
Politička je istina, da su hrvatski Socijaldemokrati politički neautentični Socijaldemokrati, da su oni preobučeni: komunisti, nihilisti i fatalisti.
Ako se hrvatska, politička, moralna i intelektualna opozicija ne bude znala, ili ne bude imala hrabrosti suprostaviti se svim demokratskim sredstvima, dogodit će nam se povijesna sramota, dogodit će nam se duhovni Bleiburg, za koji bi neki rado pripravili puteve. Konformizam je nedopustivo popuštanje vlastitog tereta drugima, te nedopustivo skrivanje u malograđansku dvoličnost. Jer, kako kaže jedna izreka: “Boj se ovna, boj se govna”.
Kontinuirana i velika frustracija ovih dana, amplituda mržnje, ponornica emocija strasti i osuda, te iracionalne igre u amfiteatru naših opsjena, sustavno je lobotomiranje nad Hrvatskom.
Ako Hrvatska ne krikne u svijet svoju bol i svoju istinu, bit će pretvorena u vlastitu sjenu i neće ostati autentična istina.
Medijskom tehnologijom za izravnu kontrolu uma, iznjedrilo je najviše licemjerstva prema Bogu i narodu. Bili smo, a hoćemo li ostati: antemurale christianitatis(predziđe kršćanstva)? Želim ukazati na zabrinjavajuću krhkost naše stvarnosti, kako se može manipulirati našim mislima i životima, a da toga nismo svjesni. Pojedinci se, čak, dobrovoljno uključuju, ponavljajući neke misli, radnje i ideje, jer je lakše biti dio čopora, nego slobodno misleće individue.
Kako je ovom narodu um već odavno ispran, a ukradena sloboda proizvodi iracionalne sukobe, priječeći racionalni razvoj, događaju nam se beskrupulozne borbe za komadić vlasti, ne shvaćajući da ni jednu zajednicu nije moguće ostvariti bez političkog entiteta. Mnoge od njih nije iznjedrilo vrijeme, nego zaustavljanje vremena, posebno Petrova i Oreškovića.
Samo poštena i osiromašena Hrvatska, sa poštenom i bogatom Hrvatskom simbolizira suverenu Hrvatsku državu, više od bilo koga drogog. Organizacijskim potencijalom, minimumom kritične mase s povjerenjem hrvatskog naroda, može se napraviti čišćenje svega trulog u našem društvu. S otvaranjem procesa odlučivanja ukupnim nacionalnim potencijalom, trajno ćemo suzbiti klasične neprijateljske politike i njihova nasilja, prema Hrvatskoj, a onda i na međunarodnom planu.
Negacijom nacije i suvereniteta, što se provodi ovih dana, samoubilaštvo je.
Tome ide u prilog, što Hrvati nemaju svoju jezgru. Ona je stoljećima prevrtljiva, nestalna, svađalaška, autodestruktivna, slaba i nedovoljno samosvjesna. I na stranačko planu, minimalno je bolje se organizirati, bez vlasto i častohleplja, bez opterećenja osobnim i liderskim ambicijama, bez ideološkog afektiviteta, sa manje zlobe i jalnosti, zbog čega, nikada, nismo bili skloni zajedništvu. Neprijatelji, temeljem toga lakše osporavaju homogenizaciju i u ovo postizborno vrijeme.
Ni nakon Drugog svjetskog rata, svojom razjedinjenošću, nismo ostvarili pravo na nacionalno samoodređenje, već smo protiv volje hrvatskog naroda završili u Jugoslavensko-boljševičkom, nedemokratskom sustavu. Vrijeme je učinilo svoje. Nosimo posljedice do današnjih dana, posljedice hipokritskih zgražanja, u pozadini kojih ključaju bestijalni računi s namjerom da se izgubi vjera u svoju suverenu državu, da se ospori nacionalna identifikacija, koja još nije došla do kraja, a koja se želi osporiti po svaku cijenu.
Dobro su nam poznati protagonisti, jedne takve politike. Da li bi tada dirigirana kaotizacija države i naroda bila manja?
Dr. Filip Šalinović