Od postanka Republike Hrvatske slavi se Dan Grada, prvih godina povodom akcije Zelena tabla – Male bare, a u posljednje vrijeme na blagdan pločanske nebeske zaštitnice, Kraljice Neba i Zemlje.
Tim povodom održava se svečana sjednica Gradskog vijeća na kojoj obično gradonačelnik navodi što je gradska vlast uradila u protekloj godini, a gdjegod se zapjeva i koja pjesma. Nakon sjednice, dakako svi nazočni budu pozvani na više ili manje skroman domjenak. Na sjednicu su, pored članova GV pozvani i svi drugi za koje gradski protokol drži da bi iz ovih ili onih razloga trebali ovoj svečanosti pribivati. Dakako, pozvani i oni koji prema odluci Vijeća za proteklu godinu primaju nagradu tj. priznanje za rad od sjednice do sjednice.
Za proteklo razdoblje dodjelu pojedinačnog priznanja bila je nominirana naša sugrađanka Marta Žderić. Kao što je većini Pločana poznato, Marta je jedna od najboljih rukometnih vratarka u Europi. Sada brani u „Budućnosti“ iz Podgorice, prošlogodišnjeg prvaka Europe. Je li ovo priznanje i zaslužila? Svako jest, pa je najbolju hrvatsku vratarku za ovu nagradu predložio RK „Dalmatinka“, klub u kojem je Marta počela trenirati sa sedam godina i iz kojeg je, najprije otišla u „Podravku“ iz Koprivnice deset godina kasnije. Na Martu su ponosni svi oni koji su makar malim dijelom pripomogli da ona postane u rukometnom svijetu ono što jest, pa i potpisnik ovih redaka koji ju je primio u klub i bio joj prvim trenerom u prvom razredu osnovne škole, Ante Jerković koji je najzaslužniji da je postala vratarka za koju se otimaju najbolji europski klubovi i Ivan Jerković koji joj je bio trener u hrvatskoj seniorskoj reprezentaciji.
Zašto ovo pišem? Svakako ne zato da bih hvalio Martu jer je njezin rukometni put u Pločama dobro poznat. Pišem stoga što držim da je na svečanu sjednicu protokol Gradskog vijeća i Gradonačelnika trebao pozvati i nekoga iz kluba u kojem je Marta počela svoju rukometnu karijeru. Kao što smo rekli, njezin ju je matični klub predložio za priznanje i bio bi red da su i predlagatelji bili nazočni. Međutim, ne samo zato. Od ustanovljavanja Dana Grada predstavici RK „Dalmatinka“ samo su jednom nazočili svečanoj sjedici i to onda kada su i sami dobili nagradu Grada. Inače, najbrojnije udruge koje u Pločama djeluju, sustavno se u ovakvim prilikama potpuno igroriraju i zaobilaze. To se dakako ne odnosi samo na RK „Dalmatinka“, ni NK „Jadran LP“ nikada nije pozivan. Uzalud činjenica da se svake godine rukometom bavi stotinjak djevojčica, a da na igralištu „Jadrana“ trenira i još više dječaka. Ako na nekom drugom području društvene i javne djelatnosti neka udruga okuplja desetak ili čak i manje pripadnika, njihovi predstavnici su redovito pozivani u svim svečanim prilikama.
I još nešto. 2010. godine mlađe kadetkinje, nakon višekratnog osvajanja drugih mjesta mlađih uzrasta na državnim natjecanjima, u Čakovcu su postale prvakinje Hrvatske te su primljene od strane Gradonačelnika kojom prilikom im je čestitano na tom velikom uspjehom. Od 1993. godine pa do danas seniorke kluba su pet puta bile prvakinje II. hrvatske lige jug od čega su četiri puta postale članice najelitnijeg klupskog rukometnog natjecanja. Nitko im nikad nije čestitao na tom velikom uspjehu.
U drugom mandatu bivšeg Gradonačelnika jedna pločanska djevojka se natjecala na jednoj komerijalnoj televiziji za najbolju manekenku i na tom natjecanju postigla je zavidan uspjeh, koliko se sjećam, osvojila je treće mjesto. U Gradu je upriličeno primanje na kojem joj se čestitalo, a kao poklon je dobila laptop. Ništa čudno, reći ćete. Dakako to ne bi bilo ništa čudno da te godine jedan učenik naše srednje škole nije pobijedio na državnom natjecanju iz fizike, a još nekolicina đaka na sličnim smotrama iz kemije, biologije, povijesti, zemljopisa i drugih predmeta nije zauzela vrlo visoka mjesta. Očito Grad nije imao dovoljno novaca da svakom od njih kupi laptop. Uostalom, to nije ni bilo potrebno. Laptop su im ionako kupili roditelji.
Piše: Neven Vicić