Riječ Božja koju smo čuli, ako se ne nastani u našem srcu ništa nam neće koristiti. Pouku ovog blagdana započnimo jednim događajem. Teško obolio starac od bolesti bubrega. Obilazili ga prijatelji i susjedi, a i svećenik. I starac umre. Okupilo se u kući mnogo ljudi. Razgovaraju o pokojniku ističući kako je bio dobar i plemenit čovjek, uzoran vjernik. Imao je tri sina. Tu je jedino najstariji, koji drhtavim glasom pokazuje dva pisma koja je otac pred smrt pisao sinovima u Australiji. „Dragi sine! Piše ti otac na samrtnoj postelji. Ja umirem. Nije mi teško umrijeti. Nemoj plakati. I u ovim zadnjim časovima mislim na tebe. Ljubim te. Molit ću se Bogu za tebe. Zbogom sine moj. Divan je to roditelj koji u najtežim časovima, pred izdahnuće, misli na svoju udaljenu djecu.
I Isus misli na nas. Ne ostavlja nam pismo nego samog sebe. Na Posljednjoj večeri želeći nam ostaviti trajni dokaz koliko na nas misli i koliko nas ljubi. Žele ga ukloniti, a On želi ostati i nalazi način da trajno ostane s nama. Uzeo je kruh i vino i božanskom moći pretvorio u svoje tijelo i svoju krv. Ostajem s vama pod prilikama kruha i vina. Evo nam svete Euharistije… Ovo činite na moju uspomenu.
Danas slavimo uspomenu na Isusovu zadnju večeru. Ljubav je domišljata. Isus je našao način da ostane s nama. Njegova snaga nas krijepi, diže i pomaže. Blago očima koje gledaju, kušaju, blaguju, kao što to vi možete.
Isus nam se daruje
David, Salamon, kraljica od Sabe, htjeli su vidjeti što vi gledate, ali im nije bilo dano.
Isus ne dolazi k nama da od nas nešto traži, već nam se daruje i tako nas svojom blizinom tješi, hrabri, pomaže, usrećuje. Od oltara, od Isusa struji nevidljiva snaga koja stvara svece, mučenike.
Po našim selima je običaj da se klekne kad svećenik nosi pričest bolesniku.
Dragi Isuse, pogledaj ovaj narod. Oni su tu jer vjeruju da si Ti među nama, jer znaju da ih ljubiš, pa i oni tebe ljube i primaju te u pričesti. Kleće pred Tobom u svojoj poniznosti.
Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu. Tko je pozvan? Svi smo pozvani. O koje li časti. Zar je pristojno odbiti poziv takova Domaćina na takovu gozbu? Na gozbu se pozivaju prijatelji. On nas nazva prijateljima, jer nam priopći sve što je čuo od Oca svojega, a ne slugama koje ne znaju što radi njihov gospodar. Jesmo li doista njegovi prijatelji? Prava ljubav je obostrana. Ništa nema od jednostrane.
Svi smo prosjaci pred Bogom
Indijski pisac Tagore zabilježio je jednu davnu priču. Putovao kralj u zlatnoj kočiji. Na putu ugleda siromaha s vrećom preko ramena, pa zapovijedi kočijašu da stane. Onda siđe s kočije i priđe siromahu. Zamoli ga da mu dade svoju vreću. Čudi se siromah što će kralju njegova prljava vreća. Kralj uzme vreću, zavuče u nju ruku i iz nje uzme šaku brašna, te je opet vrati siromahu. Popne se na kočiju i ode svojim putem. Siromah se rastuži. Žao mu one šake brašna što mu je uzeo kralj. Kad je sjeo da otpočine, pogleda u vreću kako bi vidio da li je što ostalo. I ne može vjerovati svojim očima – umjesto brašna kralj mu ostavio šaku dukata. Luda li mene, kako sam mogao sumnjati u kraljevu dobrotu.
Svi smo mi prosjaci pred Bogom. Isus, kralj neba i zemlje prolazi svaki dan ovom našom zemljom i ište od nas šaku brašna, a za uzvrat daje nam samog sebe – nudi nam Kruh života.
Tijelovo je blagdan koji nas sjeća Božje prisutnosti među nama. On je Emanuel, živi Bog, koji ne napušta narod svoj. Dolaziš mu tužan, On će te razveseliti, utješiti. On, da On naš najveći i najbolji prijatelj. Židovima u pustinji dao je manu, a nama samog sebe.
Tišina oltara jača od grmljavine
Tišina oltara jača je od grmljavine. Tu je jezik ljubavi, i kad šuti, on govori.
Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se, potreban si nam danas.
Pridigni nas, osnaži, povedi.
Poznate su Tijelovske procesije. Povijene glave kao klasjena njivama. Vatra u očima i srcima, zanos raspjevanih vjernika, svjesnih da je sav njihov trud uzaludan bez Njegova blagoslova, moleći ga za duh skromnosti i poniznosti. Blagdan je ovo Kristove ljubavi prema nama. Tijelo hranimo plodovima žuljavih ruku, a dušu božanskom hranom – HOSTIJOM, koju je sam Bog mogao izmisliti i pružiti smrtnicima. Porazgovaraj s njime kao prijatelj s prijateljem. Otvori mu svoje srce. Imamo mu što reći – da smo umorni, opterećeni, neshvaćeni, prezreni i poniženi jer želimo biti Njegovi.
Mnogi starozavjetni proroci umriješe u čežnji da vide Spasitelje- Mesiju. Mi ga gledamo očima vjere i primamo pod prilikama kruha, Isusa najveću i jedinu moju ljubav.
Hrana nas čini jakim, sposobnim za prevladavanje mnogih fizičkih teškoća.
Euharistija nas čini jakim u ljubavi, dobroti. Čovječanstvo živi od davalaca, a najbolji davalac je Isus, zato svijet od Njega i živi.