UZ MAJČIN DAN: MAJČINA LJUBAV JE NAJSLIČNIJA BOŽANSKOJ LJUBAVI
Svibanj je mjesec bjeline. Tu su bijele latice rascvjetana cvijeća i stabala. Po našim župama, crkvama i ulicama prvopričesnici u bijelim haljinama, krizmanici, raspjevani svatovi okupljeni oko mladenke u bijeloj vjenčanici. Molimo Gospoda da tih okupljanja bude što više, jer o njima ovisi budućnost Crkve i Naroda.
Sve se to lijepo uklapa u MAJČIN DAN, za koji baš nitko ne bi smio reći da ga se ne tiče. Posvećen je onima koje su u životu, često u skromnosti svoga doma i srca, podnijele toliko odricanja i stradanja, boli i pregaranja, te zaslužuju da ih se sjetimo, da ih slavimo puno više nego jedan dan u godini.
Majčin dan posvećen je dragom i jedinstvenom biću koje smo toliko puta gledali sagnuto nad našom kolijevkom kako nas motri pogledom neiskazane ljubavi i nježnosti. Dan je to što nas sjeća brižnih ruku koje su nas još nejake povijale, od kojih smo u životu uvijek samo lijepo i dobro primali, koje znaju biti najčvršći oslonac i onda kad su već klonule i nemoćne, pa čak i onda kad su već odavno u grobu prekrižene.
Nemoguće je izreći što sve majka znači za čovjeka i za čovječanstvo.
Umjetnici i pjesnici su ostvarili mnoge uspješne projekte na tu temu, ali ipak nisu niti će ikada moći obuhvatiti sve dimenzije materinstva, slično kao što filozofija i teologija ne mogu protumačiti Božju bit. Uostalom, pomisao na vlastitu majku čini svakog čovjeka, barem u njegovoj duši, pjesnikom i umjetnikom.
Vrhovno je umijeće – umijeće ljubavi, i vjerojatno je upravo zbog toga, poslije Boga koji nas ljubi, najteže opisati majku, jer je njezina ljubav više od svih slična božanskoj u nesebičnu darivanju spremna ići do samo poništenja.
Majka je zaista veliko neizrecivo otajstvo, koje se ponajviše približilo otajstvu Boga.
Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti…. (Izaija).
Može li majka zaboraviti dojenče svoje, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koje i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. (Izaija).
Tajna riječi MAJKA
Majko, o majko. Velika je to riječ – majka-jedna, jedinstvena, uzvišena, nenadoknadiva, sveta. Srce zaigra, lice se zažari, oči zablistaju, prosuze od radosti ili od tuge ako je više nema među nama, izgovarajući tu riječ darovateljice života.
Mnogi su se trudili da opišu tajnu te riječi MAJKA.
Evo nekih misli:
Lijepo ime majka usta ispunjuje, a pjesma o majci do neba se čuje.
Majka ranče hrani svojim zalogajem, makar gladovala svojem čedu daje.
Majka je brižna i uvijek oprezna.
Majka, koja je to tajna. O kako je to nešto veliko.
Ta majka je vatra, djeca su svjetlo. Jačina svjetlosti nam pokazuje jakost vatre.
Majka je čokot, a djeca grozdovi koji nam pokazuju da li je čokot dobar ili nije.
Majka je stablo života, djeca su plodovi. Poznat će te ih po njihovim plodovima.
Majka je zidni sat, djeca su kazaljke, koje pokazuju koliko je sati.
Majka je pero, djeca su pisma po kojima se može upoznati onaj koji ih piše.
Majka je kormilo, djeca su lađe. Lađa ide onamo kamo kormilar zapovijeda.
Majka je kraljica, djeca podanici. Pod žezlom mudre majke djeca su sretna i zadovoljna.
Majka je misterij, tajna i veliko čudo. Sva sreća i sva radost ljudska titra i drhće u toj riječi…. Mama…
Sveti Augustin je nazvao anđelom čuvarom. Mi smo sigurni pod raširenim njenim krilima.
Zahvaljujući njezinoj zaštiti mi možemo ići grebenima i ponorima, a da ne izgubimo pravi put.
Majko, ti si zraka Božje providnosti.
Ovo su samo slike i usporedbe. Nikada čovjek neće moći izreći ono što je stvarno majka.
Poslije Boga ona mu je najveća dobročiniteljica.
Ta riječ posvećena, ime blagoslovljeno, prvo koje dječja usta tepajući izgovaraju.
Ono se duboko ureže u srce za čitav život.
Njen blagoslov razlijeva se preko groba.
Stoga vas još jedno pozdravljamo, majke naše.
Sinovsko hvala za život u vremenu , koji je preduvjet vječnog života.