Svaka zemlja, kraj, mjesto, ima svoje prepoznatljivosti koje nastoji oblikovati u suvenire, koje onda kupujemo i donosimo svojim prijateljima na poklon, kao potvrdu da smo na njih mislili dok smo tamo bili.
Dolazi k nama Božanski Spasitelj. Dolazi u naš prostor, u naše vrijeme koje jedino, i to djelomično poznajemo, misleći da ljepšeg i boljeg nema, premda srce naše za boljim teži. Dolazi nam Uskrsli Gospodin koji pozdravlja svoje učenike s „Šalom“ – Mir vama, kao najljepšim darom neba. Mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje (IV. 14.27).
Čuli smo puno puta: Samo ti mene slušaj i budi miran. To je taj mir koji svijet pokušava dati izbjegavajući Božja pravila na životnom putu, koji redovito završava s kaosom – nemirom koji izjeda savjest spoznavši da je „vozio po krivim propisima“, koji su ga udaljili, a ne približili MIRU-BOGU-vječnoj sreći.
Često možemo čuti kako roditelj govori da je pogriješio u odgoju djece učeći ih da budu pošteni i Bogu vjerni. No, to se ne isplati. U životu bolje prolaze oni drugi. Još uvijek pitajući gdje je on to pogriješio. Možda vam se tako čini, ali znaj da je ta sreća kao mjehur od sapunice. Nije zlato sve što sja.
Nema miru ni u znaju, ni u sportu, ni u slavi, ni u novcu, drogi alkoholu. Krist ne odbacuje svijet i njegova dobra. Prihvati sve što te vodi Bogu i bližnjemu, a odbaci sve ono što te od Boga i bližnjega odvlači. Svijet bez Boga ne daje mir. On je naš mir.
Budi nositelj duha ljubavi i pomirenja
Da, On je naš mir. U njemu je naš mir. U Isusu je izmirenje ljudi s Bogom, ljudi međusobno. U poslanici Efežanima možemo pročitati: On je naš mir, On je došao da navijesti mir vama koji bijaste daleko i mir onima koji su bili blizu (Ef 2.14 sl). Riječ je o poganima i Židovima.
Biti kršćanin znači biti obdaren s Bogom jedinim mirom i sve to svjedočiti – donositi drugima. Iz punine srca usta govore. Prisjetimo se pjesnikove: Dobar pastir, jer što kaže inom, i sam svojim potvrđuje činom. Biti nositelj duha ljubavi i pomirenja.
Dođeš li u hram da prineseš dar, pa se sjetiš da nisi u miru s bratom svojim, ostavi dar tu pred vratima, vrati se te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar, a ja ti za uzvrat dajem sama sebe u svetoj pričesti. Čut ćeš tada riječi misnika: „Mir Gospodnji bio vazda s vama“. Pružite znak mira jedni drugima. Sudionik Euharistije – mise i pričesti može biti samo onaj tko je sudionik mira Isusova, tko je u miru s Bogom i ljudima. Gospodin je izvor i djelitelj mira. Tu u hramu njegovu treba da oživi vjera u njegovu prisutnost i svijest naše povezanosti s Isusom Kristom, glavom velikog tijela – Crkve, sa svojom braćom i sestrama, živim dijelovima istog tijela. Svećenik moli i prima mir od Isusa Krista, daruje ga prisutnima, a svi ga primaju i predaju međusobno pružajući ruke u znak pomirenja. Tako se simbolično traži mir u ljubavi i zajedništvo. Velika je to pouka, velika poruka, velik posao, velika muka, koja jedina dovodi do srca ispunjena sretnom radošću.
Najprije izgradi mir u vlastitom srcu
Najprije izgradi mir u vlastitom srcu. Nemirno srce bez Boga uznemiruje svijet. Sveti Jakov napisa: „Odakle borbe i odakle svađe među vama?“ Zar ne odavde: od vaših požuda što se bore u vašim udovima (Jak 4,1). Svi žele mir oko sebe, malo ih mir u sebi. Čovjek često živi i radi kako mu diktiraju nagoni, zle sklonosti, strasti i kojekakve ludosti, a ne kako Bog od njega traži. Tim se bitno remeti „red vožnje“. Rođen je nemir, jedna nemirna duša, jedno žarište nemira, što se onda širi dalje. Trena uskladiti radi i život s Božjom voljom i svojim životnim pozivom i eto mira s Bogom i ljudima.
Isus nam reče: „Ja dođoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla (Usp. Iv 6,38). Eto nam pravila našeg međusobnog života, eto ključa mira što ga Uskrsli zaželi svim svojim učenicima. „Mir ne može biti spokojstvo u moralnom neredu“ (Baudrillart). Bio bi to mir mrtvih duša.
Duhovni, morali red i poredak, poštovanje i ostvarenje duhovnih vrednota i zahtjeva Evanđelja, izvršavanje vlastitih obveza, jedina je i neizostavna pretpostavka mira u našim domovima i društvu. Vjernici moraju biti tvorci mira. U kolikoj mjeri ja u tome sudjelujem? Upamti – nema djelomične ljubavi. U svemu, svugdje i uvijek ja sam dijete Božje.
Isusove riječi – životni program
Crkva je mjesto duhovnog bogaćenje, prikupljanja snage za dane koji su pred nama. Kad čujemo da je negdje došla neka ugledna, uvažena, poznata osoba, nastojimo tu doći, vidjeti je i čuti. Ne treba nam ići daleko da bi čuli riječi života. Isus je tu u riječi Evanđelja po kojoj trebamo ravnati svoj život. Svećenik je nositelj Božje poruke. Treba gledati sadržaj, a ne toliko formu. Kad bi svećenik iznosio svoju mudrost, svoje znanje, onda bi ti bilo dopušteno da ga slušaš ako te zanima, a ako te ne zanima da se lijepo zabavljaš dok on ne završi svoje izlaganje. Budući da nam on prenosi Kristove misli i želje, Kristove naredbe i zapovijedi, ipak im moraš dati određeno poštovanje slušanjem i s pozornošću ih prihvatiti.
Kad mi ne držimo do nečijih riječi, kažemo: ne jedno uho ušlo, a na drugo izašlo. Riječi pojedinih osoba zaista je ponajbolje odmah zaboraviti. Kad Isus govori našem srcu, tada se ne smije dogoditi da na jedno uho uđe, a na drugo izađe. Ne uvaživši riječi najboljega prijatelja Isusa, postajemo neprijatelji samima sebi. Tko ljubi Isusa, njegove će mu riječi postati životni program pokazujući se Isusovim prijateljem u kući i u selu. i na putu i na poslu. Pokazat će se Isusovim prijateljem i radnim danom i nedjeljom. Na vjeru se često napada, a najbolje je branimo kad po vjeri živimo.
Kad sjedaš s nekim u automobil, imaš povjerenja u njegovo znanje i vještinu upravljanja vozilom, uvjeren da voli svoj život, pa će i tebe dovesti cilju putovanja. Sam vozač je mnogo pažljiviji u vožnji ako je s njime i njegova obitelj. Svećenik je duhovna glava obitelji – župne zajednice, koji ulaže sve svoje umne i fizičke sposobnosti da pravim putem usmjerava povjereno mu „stado“.
Možda sumnjaš u svećenikove riječi. Nemoj, za svoje dobro. Ne mora čovjek oslijepiti da bi znao kako je slijepcu. Vjeruj da mu je teško. Tako ti je i s Isusovim riječima. Ne mora čovjek Isusove riječi baciti pod noge da vidi u kakav je jad upao.
Vjeruj Isusovoj riječi, a tko ga ljubi čuvat će njegovu riječ.