Čuli smo Evanđelje o dobrome pastiru. Kratko je, ali velika pouka. Gospodin s malo riječi kaže mnogo. On govori u primjerima – slikama iz njihova seljačkog – pastirskog života. U Isusovo vrijeme pastiri su bili odrasli, jaki i hrabri ljudi, naoružani batinom da brane svoje stado, spremni da životom zaštite život svojih ovaca. Isus reče da je on taj pastir, koji nas brani od grijeha –sotone.
Pastiri su branili svoje stado. Osiguravali mu hranu i vodu. Štitili ga od nevremena, od vukova-grabežljivaca i lopova. Posebnu pažnju posvećuju bolesnoj i ranjenoj ovci. Traži zalutale okupljajući ih u svoje stado, jer zalutale ovce lako postaju plijen vukova i lopova. Život van stada joj je u velikoj opasnosti. Svaku poznaje i zove je imenom, a i one poznaju njegov glas. Okuplja ih u ovčinjak ulazeći na vrata. Lopovi ulaze kroz prozore. Sve je to blaga slika Božje ljubavi prema nama.
Bez žrtve ljubav umire
Pastiri moraju biti budni ne zaboravljajući ni u jednom trenutku svoju odgovornost za povjereno im stado. Svaka se istinska dobrota i ljubav žrtvuje i životom potvrđuje. Bez žrtve ljubav umire. Gdje nema žrtve tu je proračunata sebičnost – ljubav sigurno nije. Majka žrtvuje svoj život da sačuva život djeteta. Često neshvaćena majčina ljubav samo je blijeda slika Božje ljubavi. Isus žrtvuje svoj život na križu da osigura vječni život svakom čovjeku. Zar je morao baš na križ da nam dokaže koliko nas voli? Morao nije, ali je htio, jer veće ljubavi nema od darovanja života za drugoga. Neobjašnjivo je kako ni taj dokaz nije čovjeku dovoljno jak. Kristov križ usađen usred naše zemlje nitko ne može isčupati. On „bode svačije oči“. Naše je veselje ako ga zagrlimo, a živa muka i vječni ukor ako ga odgurnemo. Kristova krv je obojila našu zemlju, život i povijest čovječanstva.
Moje ovce slušaju moj glas i ja im dajem vječni život (Iv.10.27.) Bio sam sretan ali ni kad bih mogao, ne bi ponovno počeo život To zato što vjerujem u onostrano (Fr. Mistral). Motor kršćanskog života je „onostrano“. Biti kršćanin ne znači znati Očenaš, Vjerovanje i Deset zapovijedi, već po njima živjeti. Imati antene za glasove iz vječnosti. Antenu pravilno usmjeriti. Prijemnik uključiti na Božju frekvenciju, čiji se glas čuje u tišini. Stoga je potrebno izbjegavati svakidašnju, često osjetilima privlačnu, buku okoline. Nek nas vodi pamet, ljubav prema životu – Bogu, a ne strasti, požude i nagoni.
Dopusti da te vodi božanski pastir
Slušam li ja Isusov glas? Može li se to prepoznati na mom životu? Sv. Ivan napisa: Tko tvrdi: Poznajem ga, a ne vrši njegove zapovijedi, lažac je. Najstarije Isusove slike ili kipovi prikazuju ga kao Dobrog Pastira, koji nosi na ramenima zalutalu, izgubljenu, ranjenu ovcu. Ljubav je to Bogočovjeka za svakog čovjeka. Dopusti samo da te vodi taj božanski pastir. Nemoj mu se opirati.
Oče, majko, ti si pastir u svome domu. Pastir se brine za ovce, jer od njih ima koristi: striže ih, muze, proda i zakolje. Isus te čuva radi tvoje vječne sreće. Bogu ništa ne nedostaje da bismo mu mogli dati. Njegova sreća se ne može ni umanjiti ni uvećati. Ništa mu se ne može dodati, a niti oduzeti. Ljubav Božja za nas ostaje tajna. Radošću nas ispunjava Isusova riječ koja nam govori o veselju koje uslijedi nakon pronalaska izgubljene ovce. Vratiti se na put spasa, u Očev dom, pa to je zaista nešto predivno. Sve što Isus čini, čini samo da nas usreći.
Uzvratimo Gospodinu molitvom
Isus nas je htio preko ove priče o dobrom pastiru poučiti kolika je Božja briga za nas i koliko nas voli. Želio nam je reći da i oni koje je Bog postavio za pastire moraju voditi brigu o „svojim ovcama“. To su: papa, biskupi, župnici. To su roditelji u obitelji. Roditelji koji veću brigu posvećuju nejakom i bolesnom djetetu.
Uzvratimo Gospodinu molitvom, pohađanjem svete mise, dobrim djelima. I svećeniku recimo hvala, jer po njemu Isus je među nama u svetoj misi i po Božjoj riječi koju nam tumači. Danas na nedjelju Dobrog Pastira molimo za sve one koji nas na zemlji umjesto Isusa pozivaju, okupljaju, uče, tješe, podižu, hrabre, vode i molimo govoreći: Hvala ti, Gospodine, za sve njih, jer su uz nas na nesigurnoj stazi života, na putu do vječnosti.
don Petar Mikić