Kristovo uskrsnuće je najveće čudo koje se dogodilo na zemlji. Njegovo uskrsnuće je zapravo početak uskrsnuća svih ljudi. Time je naša nada u život vječni osnovana i potvrđena. Zato se isplati u Krista vjerovati., s Njime i za Njega živjeti i tako svoju vječnu sreću osigurati. Kristovo uskrsnuće je temelj i sigurnost naše vjere, ispunjenje svih naših nada. Uskrs je blagdan pobjede života, radosti i mira. Uskrsli Krist nam pomaže da shvatimo da sve naše brige, tjeskobe, patnje, svakodnevni križevi i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao i neizmjernu vrijednost. Krist dolazi kao svjetlo u noći, kao mirotvorac na zemlji. Posijao je sjeme kraljevstva, ljubavi i pravednosti. Iako je prošao svijetom čineći samo dobro, ipak su ga ljudi odbacili i razapeli na križ gdje je izdahnuo. I bi sahranjen u grob, ali ga grob nije mogao zadržati. On je slavno uskrsnuo i to danas slavimo!
Veliki smo Božji dar primili, podijelimo ga…
Blagdan Uskrsa sa svojom nevjerojatnom porukom o pobjedi života provocira i dijeli duhove. Jedni oduševljeno vjeruju u uskrsnuće i raduju se zbog toga, drugi to odbijaju kao naivno i neuvjerljivo. Ali nije to ništa novo. Tako je bilo još onda kada je Pavao na atenskom trgu propovijedao o Isusova uskrsnuću. Slušatelji su mu se u brk smijali, drugi su odmahivali rukom govoreći da je dosta o tome za danas, te da će ga o tome slušati drugi put. Mnogi naši suvremenici jedva da postupaju drugačije. A mi vjernici, kršćani danas radosno slavimo upravo to – Isusovo uskrsnuće, njegovu pobjedu nad zlom i Zlim, nad grijehom, nad našom ljudskom nedostatnošću, nad samom smrću. Tu radost želimo doživjeti, od nje želimo živjeti i drugima je donositi.
Veliki smo Božji dar primili, podijelimo ga sa svim ljudima dobre volje. A sada se najprije u srcu skrušimo i zahvalimo Bogu što nam krivnju oprašta, onu krivnju zbog koje je Isus pošao na križ i u smrt. No, nije mu to bila posljednja postaja, nego je to počasno mjesto uz nebeskog Oca. Neka i nama Bog oprosti i dade nam mjesto uza se.
Je li Isusov grob na uskrsno jutro zaista bio prazan? O odgovoru na to pitanje ovisi puno toga – naša kršćanska vjera, ali i sudbina cijelog čovječanstva. Jer, ako Krist nije uskrsnuo, onda je nebo još uvijek i za uvijek zatvoreno. Mi smo duboko zapleteni u svoju krivnju i grijeh. Onda je zemlja carstvo tame i smrti. Onda smrt ima posljednju riječ. Nakon nje je tama i praznina. Ako Krist nije uskrsnuo, onda su svi mučenici, koji su svoj život dali za Isusa od svetog Stjepana prvomučenika do mučenika naših dana uzalud umrli, a njihovi krvnici su pobjednici i imaju posljednju riječ. Ako Krist nije uskrsnuo onda su u pravu ateisti koji svoju djecu odgajaju bez Boga, bez te iluzije koju im Crkva želi usaditi. Treba ih pustiti da uživaju to malo života i ne kvariti im veselje, jer nakon smrti i tako je sve zauvijek završeno. Ako Krist nije uskrsnuo onda smo uzalud častili i slavili njegov Križ, onda smo ga zapravo trebali proklinjati, jer je na njemu završio jedan dobar, nevin čovjek, a s njime sve njegove ideje i planovi. Onda je i ovo naše slavlje isprazno i uzaludno – lažna utjeha, besmislena svečanost. Onda je i naš život besmislen.
Krist dokazao da je život jači od smrti
Ali, draga braćo i sestre, Krist je uskrsnuo i dokazao da je život jači od smrti, ljubav od mržnje, vječnost od vremena, pravda od nepravde, svjetlost od tame. Njegov je grob prazan. On živi! O tome svjedoče Njegovi učenici. O tome svjedoče žene. O tome svjedoči anđeo u bjelini. O tome svjedoči Marija iz Magdale. O tome svjedoči sam prazan grob i platno savijeno na svome mjestu gdje je zamotano ležalo Isusovo tijelo. O tome konačno svjedoče Isusove riječi koje je svojim učenicima unaprijed više puta jasno izrekao i svoje uskrsnuće najavio. Učenici Petar i Ivan koji nam sve to točno opisuje, jer je sve osobno vidio. Imali su muke da to shvate i prihvate, jer još ne upoznaše pisma, da Isus treba uskrsnuti od mrtvih. Ali, kada su vidjeli, sjetili su se što je Isus o tome govorio i povjerovali su.
Isti Petar koji se kleo da ne pozna Isusa, koji je odvraćao Isusa da ne ide u Jeruzalem, jer tamo ima podnijeti muku, ali i uskrsnuti kako je sam najavio, sada nakon što je vidio i povjerovao, hrabro navješćuje narodu upravo tu istinu. Svjedočio je svojim sunarodnjacima o tom Isusu, o njegovu životu, o njegovim dobročinstvima, o ozdravljenjima bolesnika i opsjednutih, o njegovoj poruci da nas Bog voli, te o njegovoj smrti, ali i o njegovu uskrsnuću.
Uskrsnuće nije iluzija
Uskrsnuće nije iluzija, to svjedoče oni koji su s Njime zajedno jeli i pili, pošto uskrsnu od mrtvih. Apostoli će to svjedočanstvo ne samo hrabro izlagati. Oni će za to uvjerenje cijeli svoj budući život živjeti i za njega umrijeti. Za iluzije se ne umire, nego za osobu koja oduševljava, privlači i primjerom pokazuje za vjernost vjernom prijatelju Isusu. On je život kršćanina i njegova sudbina. Ali i Isusova sudbina, križ, smrt i uskrsnuće, budućnost je svakog kršćanina. Nećemo završiti u tami, nego u Isusovom svjetlu. Svijet koji je bio u tami prije Isusovog dolaska je rasvijetljen i obasjan svjetlom i radošću. Uskrsna svijeća kojoj smo pjevali hvalospjev i koja će gorjeti pokraj naših oltara…simbol je tog svjetla, te radosti koju vam svima želim od uskrslog Spasitelja.
don Petar Mikić