NAJBOLJA HRVATSKA RUKOMETAŠICA 2015. GODINE – MARTA ŽDERIĆ

Hrvatski rukometni savez i Sportske novosti tradicionalno već 22 godinu biraju najboljeg rukometaša, rukometašicu, trenera i sudački par godine. Ove godine u sklopu večeri rukometa održano je proglašenje najboljih u godini koja odlazi, za najbolju rukometašicu godine proglašena je Neretvanka iz Ploča vratarica Marta Žderić članica Budućnosti iz Podgorice i Hrvatske reprezentacije, te ujedno od osamostaljenja Hrvatske jedina rukometašica sa titulom najbolje u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Zanimljivo da je nakon uzastopnih sedam godina prekinula dominaciju Andreje Penezić i sa istim brojem 65 osvojenih bodova, ali sa više prvih mjesta proglašena najboljom rukometašicom godine u konkurenciji 10 nominiranih rukometašica. U dosadašnja 22 izbora Marta je tek druga vratarka kojoj je pošlo za rukom da kao naj bolja podigne pehar jer prije nje to je uspjelo jedino još Ljerki Krajnović.
Marta Žderić 25-godišnjakinja koju kamera voli, svojom otvorenošću, karakterom, ljepotom i visinom podsjeća nas na manekenku, na naš poziv bez razmišljanja odlučila nam je u kratkim crtama ispričati vrijeme od početka karijere do danas.
– Da li se sjećaš prvih početaka, kad i gdje je to bilo?
Sa navršenih 8. godina na nagovor nešto starije moje drage prijateljice Ivane Jelčić kojoj ću kasnije bili i konkurencija pokucala sam na vrata rukometnog kluba Dalmatinka gdje su me lijepo primili, a već sam se odlučila stati između vratnica.
– Kako je bilo u samom početku?
Kao sve novo što u životu imate prvi put tako i svakodnevni trenažni procesi ispunjavali su me, u tim trenutcima nisam kao ni mnoge moje vršnjakinja niti slutila o nekoj karijeri, a bilo je trenutaka kad su me razmišljanja odvukla dali odustati ili nastaviti dalje. Ostala sam zahvaljući entuzijazmu i svojoj borbenosti te podrški mojih najmilijih koji su vjerovali u mene.
– Rad, rad i samo rad, čekajući svoju prilku kako si to vrijeme proživljavala?
U Dalmatinki sam prošla sve uzrasne kategorije i kad sam još sa nepunih 16.godina sjela na klupu seniorske momčadi, a gledajući kako treneri Ante i Ivan Jerković nesebično trošeći svoje slobodno vrijeme i znanje učeći me, rekla sam sebi Marta doći će i tvojih 5.minuta.
– U to vrijeme jedan trenutak ti je u neizbrisivom sjećanju koje ga se uvijek rado sjetiš?
Kako da ne,… smijeh, moj prvi ozbiljniji intervju koji sam dala bio je upravo vama za cijenjeni županijski tjednik Dubrovački vjesnik koji i sada čuvam. U međuvremenu Ivana Jelčić je otišla u Podravka Vegetu koja je vladala Hrvatskim ženskim rukometom a ja sam trebala biti njezina nasljednica.
Tada o još nepoznatoj mladoj vratarki Dalmatinke počeli su se raspitivani nepoznati skauti i poznati menadžeri, a Marta je uporno trenirala i tražila sebe u rukometnoj obitelji. Nije trebalo dugo čekati nakon par mjeseci stigao je poziv iz Koprivnice koji je mlada vratarka koja je upisala drugi razred srednje škole, maloljetna iz obiteljskih razloga propustila – teško mi je bilo napustiti majku, jer njezino zdravlje mi je bilo ispred karijere koja je počela poboljevati. No Podravka nije mirovala pratila je njezino napredovanje i već sljedeće godine postaje njihov član.
– Kako si se pomirila sa činjenicom da ipak odlaziš od kuće?
Vjerujte u početku je bilo malo teško, ipak razumijevanjem mojih roditelja koji su mi dali blagoslov i kluba u kojem sam ponikla nakon provedenih punih 8.godina trebalo je kazati “doviđenja”.
– Kako si primljena u Podravka Vegeti i koji su bili prvi dojmovi?
Po dolasku u Koprivnicu podršku sam imala od Ivane koja je već tu bila, a suigračice su me odlično prihvatile. Vremenom sam se navikla na obveze koje su me čekale svakodnevno. Najteže mi je padalo što sam daleko od kuće.
– Koliko vremena si provela u Podravki, jesi bila zadovoljna?
U Koprivnici sam provela nezaboravnih 7. godina i u tom periodu što će nekom sportašu biti san osvojila 7 prvenstava i 7 kupova, te ligu prvaka igrala svake godine. Za to vrijeme dva puta sam proglašena i najboljom mladom igračicom Koprivničko-križevačke županije.
– Nakon kako kažeš sedam nezaboravnih godina u Koprivnici došlo je i do rastanka, koji je razlog?
Pravi i prvi razlog što sam se odlučila za rastanak i odlazak u Podgoricu je što sam bliže kući i majki koja je već bila prilično bolesna, zatim znala sam da odlazim u klub koji je odlično organiziran, elitni u kojem ću još više napredovati.
– Kakvi su bili prvi dojmovi u Budućnosti?
Moram priznati odlični, od trenera, igračica do kompletne uprave mogu samo iznijeti riječi hvale.
– Marta ti si i Hrvatski reprezentativni vratar, kako sve to uspijevaš?
Nije lako ali ako se želi i hoće onda se i može. Prava smo klapa i dogodine negdje u ovo vrijeme trebali bi biti na Europskom prvenstvu u Švedskoj.
– Da li je uspjeha bilo sa Budućnosti u ove dvije godine?
Svakako da je bilo, osvojile smo 1 srebrenu i 1 zlatnu medalju u ligi prvaka, te osvojili prvenstvo i kup.
– Do kada si vezana sa ugovorom za Budućnost i razmišljaš li šta dalje?
Ugovor me veže još jednu i po godinu, i kako sada razmišljam ostat ću u Budućnosti, koliko još neznam, sve zavisi od dogovora.
– Ima li nešto što bi željela još istaknuti?
Promaklo mi je da istaknem da sam i dobitnica nagrade grada Ploča, da sam nositeljica zlata i srebra sa Mediteranskih igara, ima toga još …smije se.
– Šta je sa školom?
Drago mi je da ste me to pitali, završavam diplomski rad za Magisterij ekonomije (smjer menadžment turizma) Međimirskog veleučilišta u Čakovcu.
– Najbolja rukometašica Hrvatske kako sve sada proživljava, ima li čestitki, poziva i slično.
Sa svih strana mi čestitaju, pišu, zovu, od Koprivnice, Podgorice, iz reprezentacije, rodbine, prijatelja do mojih Pločama.
– Sa svim priznanjima u posljednju godinu dana emotivno si vezana, nije lako ostati bez majke?
Upravo tako i hvala vam na razumijevanju, majka mi je bila podrška, uvijek uz mene bilo u veselim ili tužnim trenutcima, otišla je anđelima,  a ja sam odlučila sve medalje, pehare, priznanja do kraja svoje sportske karijere poklanjati njoj.
– Nešto za kraj?
Svi mojim Pločanima, Neretvanima te žiteljima Dubrovačko-neretvanske županije želim ugodne i vesele blagdane i sretnu 2016.godinu – Vaša Marta.
Pripremio: Sagomago