ULICA STABLINSKA U PLOČAMA
Već smo pisali o pločanskim ulicama „Tina Ujevića“ i „Gračkoj“, a danas ćemo nešto više reći o ulici STABLINSKOJ, koja je u svemu nalik na predhodne dvije.
Stablina je prigradsko naselje Ploča. Prve stambene kuće sagradili su starosjedioci Radoši, Zmijarevići, Štrbići i Žderići.
Bilo je to između dva Svjetska rata, a daljnje naseljavanje nastavljeno je u drugoj polovini prošlog stoljeća. Gradnja se provodila stihijski, bez prethodne urbanizacije i tehničke dokumentacije, pa naselje ni danas nema izgrađenu kanalizaciju. I danas se koriste septičke jame, koje zagađuju okoliš.
To prigradsko naselje postepeno se širilo i postalo je dio grada Ploča. Danas na stablinskom području imamo gradske ulice; STABLINSKU – PLINJANSKU – RADOŠEVU GLAVICU – ULICU R. BOŠKOVIĆA I PUT PLINE KOJI NASTAVLJA KAO KRIŽNI PUT DO ZAVALE.
Stablinska ulica je nastala na trasi nekadašnje uskotračne željezničke pruge između Čeveljuše i Ploča, davne 1966. kada je pruga izmještena. Gledajući od pločanske strane, današnja stablinska počinje od prokopa, preko kojeg Crna Rijeka skreće u jezero Birinu. Idući prema istoku tj. prema Čeveljuši ulicu možemo promatrati u nekoliko djelova, kao što su:
Prvi dio stablinske ulice, ide od ulice R. Boškovića zaibilazi brdo i dolazi pomenutog prokopa, odnosno tumbina prema Birini. Taj prvi dio ulice ide do ulaza u Radošev tunel u stvari je najnovije naselje smješteno između Crne Rijeke i istočnog prilaznog puta prema Pločama, sa kojeg je automobilom jedini mogući ulaz u ovu ulicu. Područje je močvarno, pa je veći dio stambenih kuća, kao i stara željeznička pruga, sagrađeni na prethodno nasutom i pripremljenom terenu.
Drugi (centralni) dio stablinske ulice je prostor između dva tunela (Radoševa i Zmijarevića), odnosno između Crne Rijeke i magistralne ceste. Nekada u blizini jednog i drugog tunela nalazila su dva izvora – VRILA. Više nisu u funkciji, jer su zatrpani ili zagađeni. Luka Ploče izgradila je pružni kolosjek koji prelazi mostom preko Crne Rijeke i upravo u Stablini prilazi tunelom u lučka skladišta „B“ materije, koja su sagrađena u Dračevcu.
Treći dio ulice je tzv. Vala, smještena na bivšoj pružnoj uskotračnici, odmah iza Zmijarevića tunela, gdje je smješten dio plemena Žderić i Štrbić, koji preseliše iz iz Podgradine, odnosno Vidonj Doca, Plina Zapadna.
Ulica je i dalje prohodna sve do čvora na Čeveljuši, međutim tu je stala jer zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa radovi su prekinuti, mada je tehnički moguće stablinsku ulicu izvesti na magistralni put i spojiti je sa naseljem Čeveljuša. Bila bi to direktna povezanost Čeveljuše s centrom Ploča. I ne samo Čeveljuše, direktni prilaz Pločama koristili bi i stanovnici Rogotina i Šarić Struge, odnosno svi putnici koji u grad Ploče ulaze sa istočne strane.
Prema tome, možemo zaključiti da je stablinska ulica cijelom svojom dužinom smještena uz desnu obalu Crne Rijeke, koja nije adekvatno regulirana i uređena, kao što nije uređeno ni samo naselje, jer još uvijek nema kanalizaciju za odvodnju fekalija i oborinskih voda, kao što nema ni mnoge druge infrastrukturne sadržaje. Problem se još više usložava što vode Crne Rijeke i vode u jezeru Birina treba regulirati i uređivati istovremeno, jer u jezero Birinu utječu vode iz Crne Rijeke, kao i dio morske vode koja teče kanalom BIRINA – MORE – BIRINA, a nalaze se u samom centru grada.
Riješenjem ur.br. 2181/1 od 23. travnja 2014. Splitsko dalmatinska županija (upravni odbor za graditeljstvo, komunalne poslove, infrastrukturu i zaštitu okoliša) u interesu potpune melioracije vrgorsko – neretvanskog jezera, inicira i potiče izgradnju drugog tunela, kojim bi višak jezerske vode iz KROTUŠE bio sprovođen do jezera Birine. To je još jedno vodno opterećenje grada Ploča, kojeg treba izučavati i rješavati u sklopu već iznijetih problema.
Kada su u pitanju veći vodoprivredni radovi, treba naglasiti da su takvi radovi na području Ploča zadnji put obavljeni prije pedesetak godina, kada je postavljena zaštitna brana od poplave naselja Komin na Neretvi. To nam dovoljno govori kolika je briga lokalne i državne vlasti za grad Ploče i njegovo stanovništvo.
Bez obzira na postojuću problematiku grada Ploča, ovih dana započeli su radovi na izgradjnji prilazne ceste od čvora Čeveljuša do ulaza u Luku i grad Ploče. U zadnji čas se odustalo od prve varijante. Gradit će se samo jedna prilazna traka, ONA PREMA LUCI PLOČE. A s ove lučke trake sagraditi će se odvojak prema gradu. Slično se je dogodilo i na čvoru Karamatići, jer u zadnji čas HAC je odustao od izgradnje projektom predviđenih ulazno-izlaznih rampi, okrivljujući lokalne upravne organe za neblagovremenu dostavu tehničke dokumentacije.
Za projektnu dokumentaciju više nitko i ne pita, a rampe se po svoj prilici neće ni graditi.
I ovoga puta prevladala je ekonomičnost na štetu grada Ploča. Naime, odustalo se od prve varijante, preko koje je trebalo izgraditi nekoliko nadvožnjaka, i time stablinsku cestu (nekadašnju uskotračnu prugu), zamijeniti suvremenom prilaznom cestom koju nazvaše ULICA STABLINSKA.
LUKA I GRAD PLOČE – MEĐUSOBNI ODNOSI
Na samom početku izgradnje pločanske luke bivša JNA je zaposjela Veliki Milosavac, Veliku poštu i cijelu obalu do tzv. sidrišta u Portini, kao i uvalu u Tatinji. JNA je postepeno širila svoje posjede u Pločama uknjiživši se na sve objekte, koje je nekada koristila okupatorska vojska 1941-1945. Nažalost, time je bilo blokirano širenje grada u pravcu sjeverozapada. Posljedice se osjećaju i danas.
S druge jugoistočne strane je područje VRANJAK, koji je davne 1945. ustupljen Direkciji za izgradnju luke i skladišta. Privatne parcele su oduzete uz vrlo bijednu naknadu. Stablinska ulica je u stvari dio Vranjaka, pa je luka olako, premostila Crnu Rijeku i tunelom ušla u Dračevac (zaleđe Stabline). Za razvoj grada ostalo je vrlo malo prostora, pa je 80-tih došlo do izgradnje pločanskih solitera, radi preseljavanja stanara, uklanjanja baraka i zatrpavanja dijela Crne Rijeke.
1990. ukupni promet pločanske luke iznosio je preko 4,500.000 tona, a broj zaposlenih radnika kretao se je oko 2.000. Nakon 20 tak godina tj. 2013. Luka je uspjela ostvariti ukupni promet cca 2.700.000.tona uz zapošljavanje oko 900 radnika. Dugo godina u pločanskoj luci traje ta krizna situacija, pa je Luka davno prestala biti „majka hraniteljica“.
Za cijelo to krizno vrijeme pločanska luka provodi dugoročnu strategiju razvoja. Ulaže u suvremene objekte u kontejnerski terminal, terminal za rasute terete, za ukapljeni plin itd. Sva ta nastojanja provode se u skladu sa novo-prihvaćenim kapitalističkim sistemom, u kojem vlada ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE i u kojem je poznat vlasnik imovine, odnosno vlasnik sredstava rada.
To daljnje usavršavanje znači maksimalnu automatizaciju, zbog čega se odpuštaju, A NE zapošljavaju radnici.
Međutim, radnici u ovom slučaju građani Ploča, trebaju imati svoj prostor i na njemu nastaviti raditi i živjeti, a taj prostor još uvjek nije definiran. Za uspjeh Luke zainteresirani su u prvom redu vlasnici dionica, država, bankari poslovni partneri i mnogi drugi, a kako stvari stoje za grad i građane Ploča nije nikoga briga. U prvom redu nije briga lokalne vlasti na nivou grada i županije, nije briga HAC-a , Vodoprivrede, MORHA, kao ni drugih ministarstava u RH.
Ploče, studeni, prosinac 2015.
Ante Erak